Predivna slika

O ideologiji, zlu, i ljudskoj prirodi

Ovaj tekst neprirodan je brak teksta kojeg sam počeo pisati prije nekoliko mjeseci, sa sadašnjim tokom misli, pa će u tom smislu ponekad zvučati anakrono ili zastarjelo, ali i neuredno i nezgrapno. Potruditi ću se prilagoditi ga u tom smislu, dakle u duhu sadašnjih zbivanja, ali ionako nema ničeg novog pod Suncem, rekao je netko mudriji od mene. Volim skakati sam sebi u usta.

 Za početak nekoliko buzzwordova i/ili ključnih rijeci da tema bude jasnija: echo-chamber, liberalizam, totalitarizam, ljudska priroda (te evolucijske reperkusije na istu), Platon. Već iz samog ovog kratkog nabrajanja je jasno da je ovo tema psihologije, biologije, sociologije, politike, jednako koliko i filozofije i religije – gotovo da ne postoji područje ljudskog istraživanja i razumijevanja svijeta koje se na ovaj ili onaj način ne bavi ovom temom. Utoliko sam zagrizao puno vise nego sto mogu pojesti (volim kalkove), ali kao opaki filosofski mamojebač neću odustati. Boriti ćemo se s jezikom, i nadam se da ćemo u potencijalnom dijalogu doci do nekakvih zaključaka. To je ujedno i poanta teksta, ali sve u svoje vrijeme.

Cini se uzavrela situacija trenutačno u hrvatskom društvu. Jučer su javno zapalili Novosti. Općenito sam apsolutno protiv Novosti, ali i protiv javnog paljenja fizičke manifestacije ljudske misli i ideja. Nešto je fundamentalno barbarski (ne samo anti-liberalno) u samom činu; i onda opet, Novosti su glasilo srpske manjine koje je oteto od umrežene klike politike i onog najljigavijeg od hrvatskog novinarstva (popularno i opravdano znanog kao dnovinarstvo. Nemojte biti dnovinari, molim Vas. Ubijajte mačiće, tucite beskućnike, samo nemojte biti dnovinari).

Ali ovaj tekst nije o Novostima niti o hrvatskoj dnevnoj politici. Ono sto meni prvo upada u oči, valjda zbog sociološkog obrazovanja (hvala FFZG) i općenito ljubavi prema analogijama, jest nevjerojatna analognost društvenih pojava u RH, s onima u svijetu, globalnom društvu takoreći. Ovdje valjda otkrivam toplu vodu, ali bear with me. Istovremeno dok su nasi dnovinari pisali moralni šrot, a njihovi konzervativni partneri u plesu palili njihov opus, dogodio se i Charlottesville, i netko je nekog ubio jer je eto, to valjda postalo normalno. Autom se on zaletio, kao da ga je ISIS inspirirao, i tu ironiju je jednako lako primijetiti koliko ju je teško ignorirati. Ali ovdje neću previse ni o kripto-fasitima ni o SJW-ovima, koju su upravo jednaki partneri u plesu kao spomenuti tradicionalistički piromani i dnovniari, nego bih vise pozornosti volio posvetiti echo-chamberima i trenutačnoj društvenoj situaciji temeljnog nerazumijevanja tuđeg poimanja svijeta, potpunog izostanka društvenog dijaloga, a ovo potonje je čini mi se ključno. Dijalog je, napisao sam u uvodu u ovu stranicu jučer, primarna i glavna forma filosofije. Zašto sad najednom filozofija? Ovako:

Mala povijesno-filozofska digresija: kada filozofi, suvremeni (Žižek, Despot, Badiou), ali i oni od prije (Heidegger, Hegel, Platon), kažu, da nama (društvu!) treba više filozofije (preferiram “s” ipak), onda, da je ovo jedna od stvari na koju misle, barem meni je, sasvim validna interpretacija. Sokrat je osuđen na kvarenje mladeži. O tome je moj dragi internetski prijatelj Davor Katunarić lijepo objavio blog post kojeg Vam toplo preporučam, evo i mali izvadak, dakle autor je Alain Badiou:

Sokrat, kako ga vidi Platon, eksplicitno osuđuje korumpiranu prirodu moći. Moć je ono što kvari, a ne filosof. U Platonovom djelu nalazimo nemilosrdnu kritiku tiranije, žudnje za moći, koju nije moguće poboljšati i na neki je način konačna riječ o toj temi…. Tema filosofije je pravi život.

Tema filosofije je pravi život. Ovo ćemo analogno primijeniti u ovom tekstu, ali se ovdje ipak neću baviti pravim životom, koliko pravim su-životom (društvom, a ne toliko individuom, te prirodom zla). Ali to dvoje nije odvojivo – samo naglašavam kontrast Badiouovog teksta, s ovim iz mojeg pomalo zbrkanog, pera. (Nadalje, Badiou šalje poruku mladima, dok ja pišem tok misli o društvu i njegovoj bolesti, a poruka je upućena svima, bez iznimke).

Da se vratimo ipak na gornji izvadak: Platon osuđuje korumpiranu prirodu moći. Za nekoga tko je htio da filosofi budu vladari, zanimljiva je ovo situacija. Ali, ovdje bih ipak stavio naglasak na predivno suglasje ovakve interpretacije Platona s klasičnim liberalizmom, odnosno radikalnim centrizmom, kako ga je Davor Huić (kojeg izuzetno cijenim) nedavno prekrstio. Ovdje su Platon, Huić, Katunarić, i Jordan Peterson (moram namedropat, ne mogu si pomoći) na istoj, po meni suštinski mudroj, strani. Ovdje je centrizam, kako ga i Liberal.hr unatoč nazadnosti hrvatskog društva (ili upravo zbog iste) promiče, jedino i istinsko rješenje problema ljudskog suživota. Uistinu, povijest, i ekonomski progres čovječanstva, pa i sam kapitalizam koji ga je direktno i nedvojbeno uzrokovao – svi ti fenomeni jasno pokazuju koja i kakva društva prosperiraju, a koja stagniraju odnosno propadaju (to je istoznačno). Ali ne radi se ovdje samo o pojedinačnim društvima (razvijenom Zapadu, NR Kini i cijeloj sinosferi, Japan, J. Koreja), nego o upravo neprikosnovenom napretku ljudske vrste i civilizacije u cjelini. Hegel, da je živ, bi klicao od sreće. Možda ga je Fukuyama dobro inkarnirao, ali ne bih u te detalje u ovom trenutku. Valja ipak spomenuti kratko, ali lijepo objašnjenje Hegela, citirano sa srpsko-hrvatske Wikipedije, zajedno i s citatom samog Hegela:

U analizi države Hegel je pokazao kako svjetska povijest ostvaruje svoj razvoj u napredovanju u svijesti o slobodi: u istočnjaka samo je jedan slobodan (Car,  天子, Sin Neba op. franjo) ; u Grka slobodni su mnogi, ali još uvijek ne čovjek kao takav (zato imaju robove);

tek su germanske nacije u kršćanstvu došle do svijesti da je čovjek kao čovjek slobodan.” (G.W.F. Hegel)

Ovdje imamo i meni osobno predivnu analogiju kršćanstva i liberalizma, i to je već moj dragi prijatelj Ivan Čović izvrsno objasnio, citatima iz Novog Zavjeta odnosno evanđelja, u svom prvom članku na Liberal.hrIsus Krist liberal? Ovi citati iz Biblije to potvrđuju

Nietzsche je također, iako je žestoko kritizirao kršćanstvo, dobro primijetio da je upravo kranski duh introspekcije i skolastike, disciplinirao Europu tj. Zapad, te, ovo je moj dodatak: doprinio razvoju filozofije i ljudskog društva – kapitalizma, moderne znanosti – svega. (Jordan Peterson to objašnjava nekakvom vrstom duhovne samodiscipline – ovdje bi mogli i o Weberu, protestantizmu i kapitalizmu, ali mislim da ovaj tekst ima već sasvim dovoljno digresija za prosječnog čitatelja).

Za kraj bih cijelu ovu priču povezao s drugom ključnom idejom ovog teksta. Prva je, znam da je umoran čitatelj već zaboravio, dijalog. Druga, koje se nisam dotakao osim implicitno filozofirajući o društvu, ljudska priroda. Ovdje ću biti vrlo kratak i eksplicitan. Čovjek je fundamentalno pokvaren. Mogu li reci zao? Možda. Naime, zao u određenim situacijama – u datim okolnostima, svatko je stražar u koncentracijskom logoru (ovo je parafraza Petersona). Ne moram tu ni spominjati Stanford eksperiment. Kloniti ću se i evolucijske psihologije, ali moram naglasiti da je ona bitan dio ove slagalice. Dovoljno je reci da je po nekima sama evolucija jezika (kao sredstva komunikacije, ali i laganja) i viših kognitivnih sposobnosti (apstraktno razmišljanje, samosvijest) uzrokovana potrebom za dominacijom. Na kraju krajeva, čovjek je apex predator, to jest predator koji nema ni jednog drugog predatora – top of the food chain. Jednako kao sto je kršćanstvo, ali i gotovo svaka druga religija, ali nikad s istim naglaskom kao kršćanstvo, prepoznalo ovu veliku istinu, u svojoj ideji istočnog grijeha, te inherentne grešne prirode svakog pojedinca. Samo želim citirati sto je Solzhenitsyn, koji je preživio Gulag i najgoru torturu, napisao:

 

Da barem postoje zli ljudi, na odredenom mjestu, podmuklo cineci zla djela, pa bi samo bilo potrebno odvojiti ih od nas ostalih, i unistiti ih. Ali linija koja dijeli dobro i zlo reze ravno kroz srce svakog ljudskog bica. A tko je spreman unistiti dio vlastitog srca? (Aleksandar Solženjicin, Arhipelag Gulag)

Leva ruko, čuvaj se. Desna, tvoja sestra, drži nož. (Dobrica Ćosić)

To je uglavnom to. Problem ideologije, SJW-a, fašista, i komunista, je ta ideja da će zle ljude pronaći, locirati, i neutralizirati na manje ili vise brutalan način. Nije veliki skok od SJW-evskog “punch a Nazi” do sjevernokorejske ideologije po kojoj su 20% (možda vise, zaboravih) vlastite populacije reakcionari koje treba odvojiti (poslati u radne logore jednom za svagda, ili smaknuti, zajedno sa cijelim njihovim obiteljima). Problem ideologije, problem je moralnog apsolutizma te temeljnog nerazumijevanja ljudske prirode. Utoliko bih ovaj članak htio završiti citatom iz pjesme benda System of a down, koji se ponavlja tijekom pjesme prikladno poput mantre:

 

Don’t you

realize

that evil

lives in the motherfucking skin?

 

Koji je lijek? Mislim da sam rekao dovoljno puta, ali nekako se volim ponavljati. Centrizam. Klasični liberalizam. Dijalog. Filosofija. U suštini su ista stvar, a drugog lijeka naprosto – nema.

EDIT:

Zaboravih spomenuti kljucnu ideju, u zlu, gdje onaj tko čini zlo prisvaja za sebe ulogu žrtve. Hitler je bio žrtva Židova (o njima eksplicitno priča kao virusu ili bakteriji koja izjeda zdravo tijelo njemačke nacije), muslimani su žrtve Židova, Amerikanaca. General Mladić je navodno bio opsjednut tom psihozom viktimizacije srpskog naroda. Hrvatski nacionalisti i nasi ratni zločini jednako su “opravdani” time sto smo eto – žrtve. Povijest poznaje i nekoliko primjera gdje se ogromni zločini i masakri događaju i bez tog prisvajanja uloge žrtve (pada mi na pamet sino-japanski ratovi i Nanjing masakr), ali to su iznimke koje potvrđuju pravilo. I danas Kinezi, kao istinske žrtve, suštinski mrze Japance – tu još valja vidjeti kako se geopolitička situacija razviti.

Ovoj ideji također treba dodati – to jest dodatno ju pojasniti, sto Jordan Peterson često radi – da je ovdje protivnik, tj. neprijatelj žrtve, u stvari interpretiran kao predator. Ne samo interpretiran, shvaćen, nego na najdubljoj razini doživljen – kao predator. Nakon stotina milijuna godina evolucije, ovo je naprosto puno bitniji dio ljudske prirode od onog sto bi društveni konstruktivisti htjeli (naime, da je ljudska priroda apsolutno fleksibilna i promjenjiva). Sapienti sat.

 

(STAVIM JUTUB LINK KASNIJE, TRENUTACNO NEMAM VPN. CHINA LIFE PROBLEMS)

 

14 misli o “O ideologiji, zlu, i ljudskoj prirodi

  1. Na stranu što bi odabrao skroz druge autore i pokrete (vratiću se na to brijem) i meni je načelno jako bliska brija na centrizam. Paše mi jer volim pluralizam i nenasilne metode sukoba. U suštini bi samo slušao glazbu, jebo i baco brije i da me svi puste na miru. Problem je ovaj mračni dio ljudske prirode (vratiću se na to def) koji se odnosi na strahove, nesigurnost, dominaciju, nasilje i adresira ga politika kao takva. Poanta politike je da se zajednički provodi nasilje. Znači na način koji je opravdan ili opravdiv ili ako ništa javan ergo zajednički. Imamo neku koncentriranu prinudnu moć (vojsku, policiju) i odlučujemo kako ju koristiti ili ograničiti. Centrizam nastaje kao platforma drugog infrastrukturnog bloka: korporacije, privatnog biznisa. Privatni sektor je tu da se ambicije realiziraju na manje morbidne načine od warlordovskih/političkih tipa rat ili „uhljebljivanje“. Prepozna se potreba i na tome zarađuje. Od tud i veliki poslijeratni fokus na liberalizmu kao beskrajno boljoj alternativi etatizmima jer eto na zapadu se moć države decentralizira tako da se daje biznisima da dišu. Problem je što centrizam ne adresira stvarne političke teme. Ne misli kako javnu uslugu poboljšati nego samo kako ju prodati, smanjiti njen utjecaj nauštrb privatnog sektora. To je možda imalo smisla nekad ali sada kada su države smiješno slabe u odnosu na korporacije i nelojalna konkurencija i monopoli čine grotesku od argumenta da je libertarijanizam opreka fašizmu – malo je passe. Generalno ovo što veliš za putanju napretka treba dost uvjetno uzet s obzirom na zadnjih dvajst godina trendova u rastu nejednakosti. Novi gilded age. Mislim ono, amerika ima privatne vojske i zatvore. To je distopija 101 baš zato jer brka ono što treba biti javno (nasilje) i ono što treba biti privatno (apetit).

    Što dovodi opet do ovog s pokretima i autorima i ljudskom prirodom. Meni je to da su ljudi „zli“ nekako no brainer. To jest dost bitna razlika u ukusu među ljudima: dal im je to neki šok i uvid ili neš ovak sa strane što se podrazumijeva. Prva skupina jest kršćanska u srži. Meni su zanimljivije sve ostale nijanse, to kad neka komunikacija (široko uzeto) ima neš osim dominacije i predatorstva u sebi a ima toga gro. Ovo kad staviš naglasak na pokvarenosti svijeta i ljudi završiš u bizaro svijetu gdje je nemoguće razlikovati žrtvu i bullyja. A to…je glupo? Tipa ovo da sjw jedanko fašizam ukida skroz razliku između lobiranja za moć jakih (actual fašizam) i moć slabih. To je prava protuprirodna perspektiva gdje smo skroz slijepi na tipove moći jer je sve kao moć sama i moć sama se opravdava. Nije istina. Postoji dost tipova moći i treba se trudit naglašavat i prakticirat one koji su „bolji“ (slojevitiji, tankoćutniji) od onih koji su sirovi i DA REĆI ĆU treš 😀

    Zato su i pojmovi tipa zapad, kapitalizam, protestanzizam blabla, višeznačni i borba oko njihovog tumačenja i konkretne primjene je ongoing. Nema besmrtnih formula nažalost.

    1. Ok dakle slazem se skoro potpuno, ali par kritika:

      1. Zaboravio si spomenuti NGOe i jaku vladavinu prava kao uvjete dobrog centralizma. Po tebi je centralizam samo ekonomska sloboda, kao blok nasuprot politickoj eliti. To je tocno, ali nepotpuno.
      1.1 Ono za privatne zatvore i vojske nije centrizam, to je bas radikalno ekonomski-desno. Uzmi u obzir da sam namjerno i proracunato u tekstu koristio Huicev polusaljivi termin “radikalni centrizam”. To mi je puno bolje od obicnog centrizma 😁
      1.2 Nisi u pravu u vezi nejednakosti. Odnosno jesi, ali ti trendovi se mijenjaju, po onome sto sam citao (Forbes) povrat na rad ce se u buducnosti povecavati, zbog demografskih trendova – BRICS ce ostarjeti, no more cheap labour – a povrat na kapital, posljedicni, smanjivati. Kazem, ovo je neki ekonomist na Forbesu pisao. Povecanje nejednakosti je lose, ali nejednakost per se nije losa (u mjeri u kojoj je meritokratska!). A pazi, smanjuje se.
      Takoder valja naglasiti da je danas siromasan Kinez bogatiji od srednjeklasnog Kineza prije 30 god. Sto ce reci, GINI ti samo govori OMJER, ali ne i apsolutne vrijednosti koje cine taj omjer.

      2.””Postoji dost tipova moći i treba se trudit naglašavat i prakticirat one koji su „bolji“ (slojevitiji, tankoćutniji) od onih koji su sirovi i DA REĆI ĆU treš””

      APSOLUTNO. To je i Petersonova poanta, i on to povezuje sa arhetipom Heroja. Ti kao fan grckih bogova i Marvela najbolje razumijes. Dakle, ne slazem se da su svi bully-zrtve. Svi smo ljudi, a uloge koje uzimamo ovise o nasoj mudrosti i tankocunosti (i ne bi trebale bii ni jedno ni drugo).
      2.1 Nisam rekao da je isto SJW i fasizsm. Rekao sam da je mali korak od “punch a Nazi” do drugog. To mi se cini bijelodano. Svejedno, mislim da se fundamentalno sazemo buraz. 😊

      1. Odnosno, trebamo biti HEROJI. Also, naravno da su te rijeci viseznace i mutne. Niti ih to imalo razlikuje od drugih rijeci, npr. ovih kojima si upravo napisao komentar (i ja, i moj brat takoder). Jezik ja shvacam kao nuzno zlo a rijeci kao provizorne elemente tesko uhvaltljivih, skrivenih, ali univerzalnih, ideja.

      2. Boze, preumoran sam. Govorimo o centrizmu, ne centralizmu. Pravo cudo da disem uopce, obzirom na to koliko (ne)spavam.

      3. 1. isprike! sranje po novostima i pozivanje na petersona me odma baci na anti-ngo sentiment. nisi namedropo niš lijevi centar humanizam literature pa sam se postavio u gard.
        1.2. omjer nejednakosti je par excellence politička tema i nije odjebiva na temelju meritokracije. tipa taj trenutni jaki povrat na kapital je moguće pretvoriti u puno dugoročniji politički utjecaj i pitanje kakva to verzija demokracije i liberalizma to može preživjeti. čini mi se da trebaju nove ideje.
        2. moj je dojam da peterson relativizira žrtve što mi nije herojski nimalo. nemoj mi odgovorit s linkom jer nemrem 😀 odbojan mi je lik a i ta forma predavanja o svemu budi nešto jako tašto i agresivno u meni. ono koe taj lik da mi nešto govori? posebno kad govori klišeje s kojima sam se obračunao u vrtiću. možda najbolje da ignoriramo ovu točku 😀 il ju nekak posredno obradimo drugdje, bez samog petersona.
        2.1. da, to sam ti osto dužan na neki fejs status odgovorit. drago mi je ako se fundamentalno slažemo.

        1. Ok onda da skratim pricu: po meni imas iracionalan animozitet prema Petersonu, jer ti smrdi na neki fasizam, ili alt-right bullshit. Razumijem. A istovremeno sam jebeno siguran da ste vas dvojica skroz isti karakteri, ali i idejno. Da pogledas koji video valjda bi shvatio (i nadam se osjetio frojdovsku narcisoidnu ljubav). Eto toliko! 😊

  2. U pravu si da relatvizira zrtve – ali cini mi se da je njegovo temeljno uvjerenje da je PATNJA dobra, i da bez nje nema napretka, a covjek je klinciki psihilog i skroz sam omamljen njegovim autoritetom. Poanta je, sto Peterson kaze – SVI smo zrtve na ovaj ili onaj nacin. Deal with it, man up, i ostali kliseji. Nije neki rocket science niti je duboka filozofija, ali je onak, on point. Znas onaj Nietzscheov citat gdje svakom do koga mu je stalo zeli patnju, self doubt, neuspjeh i agoniju?

    Peterson je Nietzsche / Jung, to je to.

    1. kurac. baba je peterson 😀 ekipa svoju PATNJU = to da se ne osjećaju svojima u svom tijelu pa se izvrgavaju PATNJI poruge i tretmana da bi napokon neš svoje iznašli i onda im lik sere. to mi je baš arhetipski jadnik

      nisu svi jednako žrtve, to mi je poanta prvog komentara. takvo svođenje mi je tone deaf

  3. Hvala na reklami. 🙂 Puno tema, pa mogu na bilo koju, npr. o jednakosti.

    Načelno, problem s ekonomskom nejednakošću, barem što se mene tiče, nije ona sama po sebi, jer u ekonomskom području i ne treba vladati jednakost. Problem je to što iz ekonomske nejednakosti u pravilu slijedi i nejednakost u političkoj moći i nejednakost pred zakonom, a ta jednakost ne bi smjela postojati (osobito ova druga). Dakle, glavno je pitanje kako spriječiti da ekonomska nejednakost ne dokine demokratska i liberalna postignuća, u korist plutokracije.

    A što se tiče empirije, evo Milanovićev (Branko, ne Zoki) graf, mislim da je dosta informativan (ako ga već niste vidjeli): http://oxfamblogs.org/fp2p/wp-content/uploads/2016/04/Milanovic-curve.jpg

    1. U potpunosti se slazem. Mislim da je gore Leonard gore isto dotakao to, ali vise mi se svida tvoj jasniji izrazaj (bez uvrede Leon).

      Rekao bih, “pravi” odnosno idealni centrizam, kojem barem moramo teziti ako ga vec ne mozemo imati, trebao taj problem rijesiti: NGOovi, neovisni mediji, jaka i potpuno neovisna pravna drzava itd. E sad, unatoc tome svemu i dalje (u tom idealnom centristickom drustvu) ekonomska moc uzrokuje i politicku (a vjerojatno bi, samo manje), onda ne znam stvarno kako dalje。

      ili prihvatiti to – neka bude kako je – ili smisliti sustav koji bi to nekako nivelirao – dakle ovo je lijevo ekonomski, ali ne daleko od centra. Jesam blizu ili?

      1. A štajaznam. 🙂 Naravno, moglo bi se reći da će iz ekonomske uvijek proizlaziti i politička moć, da je tako bilo i bit će. Možda jest. Ali ako se zamislimo u situaciji početaka građanskog društva, tada bi vjerojatno netko rekao “religije će uvijek imati golemu političku moć, i vojska će uvijek imati ogroman utjecaj na politiku unutar država – tako je uvijek bilo i bit će”. A ipak je nastojanje za sekularnom državom i za zabranu petljanja vojske u politiku imalo smisla, a valjda i neke rezultate.

        Tako mi se čini da je i sa spregom bogatstva i stranačke politike, da je potrebno to najprije prepoznati kao opasnost koja ugrožava u temelju liberalnu demokraciju, a onda i donositi mjere koje bi to smanjivale. Očito (i svakako nedovoljno) npr. smanjenje mogućnosti doniranja novca za političke kampanje i sl.

        Znaš kako je Gandhi, kad su ga pitali što misli o zapadnoj civilizaciji, odgovorio: “I think it would be a good idea.” E, pa tako i ja mislim o liberalnoj demokraciji. 🙂 Dakle liberalnija ekonomija (bez npr.”too big to fail” intervencija) i demokratskija politika (naime neposrednija demokracija).

        1. Island. 😀 Slazem se sve, ali nije mi jasno ono bas da svi budu filosofi sto si rekao privatno. To mi se cini temeljito u sukobu s ljudskom prirodom i osudeno na propast – uostalom i propalo je koliko se sjecam.

          Svida mi se jako parafraza u vezi liberalne demokracije, to cu ukrasti definitivno.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *