Ovdje ću analizirati jednu sad već malo stariju Kanyeovu pjesmu, ali u duhu trenutačnog globalnog duha vremena te u analogiji sa stavovima Jordana B. Petersona. Pjesma je “New slaves” – a suštinu iste je stvarno teško sažeti, pa ću tu stati sa opisivanjem. Koristiti ću dva Youtube linka, jedan live nastup, drugi studio version. Tekst pjesme je cijeli u ovom postu (seciran, ali vjerujem dovoljno pregledno).  Počnimo:

My momma was raised in the era when
Clean water was only served to the fairer skin
Doing clothes you would have thought I had help
But they wasn’t satisfied unless I picked the cotton myself

Referenca na (preminulu) majku, ropstvo, pamuk, boju kože – sve uobičajeno lijevom diskursu. U pozadini live nastupa se vrte reklame, konzumeristički ethos u nekoliko brzih frejmova, uskoro ćemo vidjeti zašto. Ništa novo, idemo dalje:

You see it’s broke nigga racism
That’s that “Don’t touch anything in the store”
And this rich nigga racism
That’s that “Come in, please buy more
What you want, a Bentley? Fur coat? A diamond chain?
All you blacks want all the same things”

Ok, dakle posotje dvije vrste rasizma. Ovdje već vidimo malo nijansiraniju sliku stvarnosti, onako kako bi iz neke nepristrane perspektive i trebalo biti. Ovdje je Kanye puno sličniji Petersonu nego bilo BLM pokretu, markistima, bilo cijelom desnom dijelu političkog spektra. Naprosto – zbori istinu, govori ono što osjeća da je preslika stvarnosti – Istina. A to je, morati ćemo prihvatiti, najviša vrijednost.

Used to only be niggas now everybody playing
Spending everything on Alexander Wang
New Slaves

Malo detaljnije:

• Broke nigga racism – vjerojatno će ukrasti nešto.
• Rich nigga  racism – dođi opet, kupi još!  Luksuzni auti, bling, $50,000 obleka – ma neka. “All you blacks want all the same things“.

“Use to only be niggers, now everybody playing” 

Ovo je isto vrlo slojevit stih. Naime,  jako je zanimljivo pratiti kako se jezik i nomenklatura mijenja kroz povijest, te kako istovremeno politička korektnost raste i dobija na značaju. Prije su bili crnčuge, pa su postali obojani, pa je prešlo na “crnac“, a danas je POC (“person of color“) najbolji politički korektni termin, općeprihvaćen od liberalne lijevice, i to za sve afro-amerikance  ali i za sve druge manjine.  Dakle: now everybody playing. Ne treba puno objašnjavati zašto je društveni fenomen Jordana Petersona (kao zakletog protivnika PC kulture) ovdje u neočekivanoj ali očitoj harmoniji sa Kanyeovim stihovima.

Ono što slijedi je dakle hook pjesme, onaj najbitniji dio koji bi trebao izraziti poantu pjesme, u ovom slučaju suštinu društvene situacije čovječanstva te Kanyeov osjećaj prema istoj:

“You see there’s leaders and there’s followers
But I’d rather be a dick than a swallower”

Ne znam što više dodati ovdje – Kanye West ovdje prihvaća društvenu hijerarhiju (naspurot markističkoj ideji “klasnog konflikta” te egalitarizma) – i jasno odabire svoje mjesto u njoj. Kao netko sa net worthom od 150 milijuna USD, donekle je razumljivo. Opet, ako sličnost sa Petersonovom slikom društvene stvarnosti nije očita, onda vam ne mogu više pomoći. Explanations come to an end somewhere (Ludwing Wittgenstein).

I throw these Maybach keys
I wear my heart on the sleeve
I know that we the new slaves
I see the blood on the leaves
I see the blood on the leaves
I see the blood on the leaves
I know that we the new slaves
I see the blood on the leaves
They throwing hate at me
Want me to stay at ease
Fuck you and your corporation
Y’all niggas can’t control me
I know that we the new slaves
I know that we the new slaves

Ok, ovdje smo došli do lijepog libertarijanskog i radikalno individualističkog dijela. Koliko god Kanye bio bogat u utjecajan, on je ništa naspram nekog milijardera, a još manje naspram korporacija koje imaju tržišnu kapitalizaciju oko 3000 puta veću od njegovog cijelog bogatstva.

Što to zapravo znači? Koji vrag je moć individue u društvu u kojem jedna koropracija vrijedi više nego  pet (5) BDP-a  Republike Hrvatske, i što on može pred takvim Golijaotm? Ovo je stara tema, koja je u zadnjih 10 godina opet, i to s pravom, dobila zamaha. Radi se o pro-tržištnom anti-korporatizmu, ili kako je izraženo u ovom izvrsnom članku “free market anticapitalism.” Ovo je zanimljiv twist u pro-kapitalističkom narativu, jer je s jedne strane potpuno u skladu s onim što ljevičari zahtjevaju (i jako ih zbunjuje, vjerujte mi na riječ 😀 ),  dok je i dalje individualistički i libertarijanski.  No što je to toliko loše sa velikim korporacijama?

“Small businesses are the backboone of the economy”   

U ovom dijelu ne namjeravam prepričavati gornji video – ali ga toplo preporučam bilo kojem još-uvijek skeptičnom čitatelju. Poanta je – prostor za djelovanje malim i srednjim poduzećima se s vremenom sve više skraćuje,  M&A je u boomu (što se događa i  u Kini), posljedično njihova moć lobiranja (ali i karteliziranja, monopoliziranja) raste, dok se u relativnom smislu moć našeg Kanyea i dalje smanjuje, koliko god nam je njegovo bogatstvo teško pojmiti.

U drugom dijelu ćemo vidjeti što je to toliko bitno u malim i srednjim poduzećima, na primjeru Njemačke, te nastaviti analizirati Kanyeove, Petersonove i ine stavove u duhu vremena u kojem nastaju.

Za kraj studijska verzija, puno bolje zvuči. 🙂

Stay tuned.