Category Archives: poduzetništvo

Ratko Knežević ili kako ne biti špijun, poštovan, ali ni čovjek

 

Lopov

     Ovo je udjedno i sad već tradicionalna osmrtnica ljudima koji su me blokirali na Facebook-u, ali ovog puta sa sasvim posebnim twistom.

    Obećao sam ovu priču nekim ljudima pa, promises kept

Preludij:   Napokon dakle, dogodilo se i to, nakon otprilike 3 godine Facebook prijateljstva (i jednog uživo susreta, na večeri u Esplanadeu) blokirao me gospodnin Ratko Knežević vjerojatno najmutnija ličnost na Balkanu, odmah pored Mile Đukanovića koji je najveći drug lord u Europi, ali i Ratkov vrlo dobar prijatelj, sa jasno kumskim odnosima, ali i nekim malo čudnije prirode.

Milo Đukanović

    Ali Ratko, Ratko je nešto još mutnije, još ljigavije, ali i još gluplje, a osim uobičajenih glasina o vezama sa UDBA-om, jasnim vezama s globalnom financijskom elitom preko Londona, ali i, kako to obično kod nas biva, s cijelim balkanskim krim miljejom, tu ćete pročitati i druge sočne informacije koje iz misterioznih razloga nitko u hrvatskim medijima ne objavljuje. Pa neka bude objavljeno. 

U međuvremenu doznajem da je Denis Kuljiš već pisao o njemu u svojoj poznatoj knjizi o 20 protagonista tuđmanizacije, evo li link na izvadak iz nje, ovdje, dakle objavljeno na ovom blogu.

1. Krenuti ću ipak kronološki. Ratka sam prvi put vidio kod Romana Bolkovića na njegovom izvrsnom talk showu 1 na 1 (kojeg svima toplo preporučam), prije dakle nešto više od 3 godine, kada je rekao puno toga, primjerice, da radi na relaciji Shanghai – London (nije bilo posve jasno što točno radi, i ovo će biti leitmotif kroz cijelu priču). Nadalje, Tada je nahvalio Kinu, ogromne kineske banke, njihovu poslovnu kulturu, a i rekao par razumnih stvari o hrvatskoj ekonomiji, komparativnoj prednosti turizma, i slično, pa sam ga odlučio pohvaliti u inboks i dodati na Facebooku. Srdačno je prihvatio i to je to. To je bilo okej, neko vrijeme.

2. Najednom, kao da je postao druga osoba preko noći, počinje pričati o Kini kao novom Gulagu, Raeganovom Carstvu zla, pridružuje se Washingtonskom gerijatrijskom China hawk think-thanku pod nazivom China Present Danger, gdje sjedi i malo je reći “notorni” rasist i paranoik Steve Bannon (koji kao mnogi članovi sam sebi daje titulu honorable member (?!?). Mislim da imaju i Grand Wizzarda,  ili bi trebali), koji su proglasili eto rat Pekingu, doslovno naime: ima i izvrstan i humorističan članak o tome od našeg ponajboljeg stručnjaka za Kinu i međunarodne odnose, Branimira Vidmarovića. No dobro, ne uzimam to u tom trenutku potpuno za ozbiljno, ali primjećujem čudan shift u stavovima na Ratkovim Facebook objavama. Javlja se patološko obožavanje Trumpa, ali i to mi je u to vrijeme još bilo normalno.  Javlja se i gorespomenuta duboka mržnja prema svemu kineskom, a epizoda 1 na 1 sa voditeljem Romanom Bolkovićem u kojem Ratko pjeva hvalospjeve Narodnoj Republici Kini misteriozno nestaje sa Youtube-a.  Tako je nekako nestao i sam raison d’être mojeg dodavanja njega, ali o tom po tom.

 

3. Kad sam se za prethodni Božić, dakle 2018., vraćao u RH, jedan hrvatski poduzetnik u Kini mi je za Ratka Kneževića rekao da je “lobist” (što je jako zanimliva karakterizacija, dakle naglasak na navodnike), i također napomenuo “s nekima te bolje ne vidjeti“. Ipak, iz znatiželje ili naivnosti, sastao sam se sa njm u Esplanadi u Zagrebu. Istovremeno je bila američka delegacija tamo, i Plenković, ali to je vjerojatno bilo slučajno (otišli su neposredno nakon što je on došao). Neki pak ne vjeruju u slučajnosti, “čuli su za njih ali ih nisu nikad vidjeli“,  da citiram jedan film. Zatim je krenula najnadrealnija večera u mom životu. Ispitivao sam ga svakakve gluposti, pričali smo o Kini, hrvatskim poduzetnicima, političarima, ali nikad, ali baš u ni jednom trenutku nisam dobio jasno mišljenje od njega, niti čak govor tijela koji bi se mogao pročitati, skoro kao da je treniran za to, a Bog zna da se smatram dobrim čitaćem, jer to apsolutno to jesam 🙂 . U međuvremenu saznajem o navodnim vezama sa UDBA-om, te jasno:

O ničemu dakle čvrstog stava, i vrlo dobro istreniran poker face. Osim naravno o tome da je Kina ekstremno komunistička (što je meni suludo smiješno kao ideja), o tome je imao jako čvrst stav i jedino o tome, Kina je Sjevjerna Koreja i Kina je Gulag, što će kasnije poput kakve mantre često ponavljati i na Facebook objavama. Tamo, po Ratku, Partija sve krade. Ja živim ovdje preko tri godine, poslujem, te znam nekoliko tuceta ex-pata koji rade isto, i nitko ni mene, ni njih nije pokrao, dapače vrlo smo poštovani, ali ok, naime. Tada shvaćam da je imao neugodno iskustvo u Kini, da ga je neki partijski službenik otkrio ili kao špijuna ili kao hohštaplera (po svoj prilici oboje :)), figurativno naguzio, jer u Kini partijska hijerarhija, i samo partijska hijerarhija diktira moć, a ne velićina tajnog računa u Dubai-u (Ameri imaju onu poslovicu, onaj s najviše novaca za stolom je uvijek šef. U Kini to nikad nije tako).  Dapače, vjerojatno ga je notorno tajnoviti kineski FBI i CIA (u jednom) brzo otkrio, naročito jer je to bilo doba masovne internetske provale podataka svih američkih operativaca (Minsitry of State Security).  Ali ovdje ne forsiram temu dalje, mrzi Xi Jinping-a, to je to, ne mogu tu ništa iako sam kratko pokušavao. Postavljam još realno glupih pitanja, ali nisam više ni znao što bih i umoran sam od neke španjolske pive, i nedostatka smislenih odgovora s njegove strane. Za što je i treniran, jasno.

(Inače o tome što po kineskoj političkoj teoriji znači kapitalističko društvo i dobro objašnjava gore spomenut obrtaj odnosa financijske i političke moći objasnio je Eric X. Li).

Dan nakon toga je mi je i netko drugi, koga sad neću imenovati direktno, ali dovoljno je reći da je poduteznik, rekao, uživo i na kavi,  te naoko smrto ozbiljno – “zašto si se sastao s njime“,  nakon čega je odlučno izustio pitanje “Koji će ti to kurac u životu?” verbatim, i onda nastavio prodorno gledati u oči da poanta bude jasnija, te držati pauzu, što je svakako dobra tehnika. Tada sam shvatio da sam očito zajebao, ali reko sam sam seb: mlad, naivan, nebitan, koga briga. Okej. Idemo dalje.

4. Zašto je Ratko Knežević toliko notoran, za slučaj da do sad niste pročitali gornje članke o njemu? Kao prvo, išao je sa Milom Đukanovićem u razred, i sa tim stvorom bio najbolji prijatelj, jasno i kum mu je. Pomogao je preko veza sa London School of Economics izobirati da se Crna Gora efektivno stavi na mapu Europe, u koje vrijeme je imao i vladin privatni avion na raspolaganju, o čemu postoje detaljne priče na Internetima. Po njegovim riječima, bromance je trajao sve dok ovaj nije ubio Pukanića, ali njegove riječi su u najmanju ruku dubiozne istinosne vrijednosti. Činio se iskreno dok je pričao o tome, i možda je i bio, ali ne vjerujem da on može osjetiti empatiju: čovjek je najčišći primjer Dark triad (narcisoidnost, makijavelizam i psihopaija) osobnosti koji sam ikad vidio, a to je puno za reći jer sam upoznao svakakve ljude, ali i volim psihologiju. Uostalom što točno pozitivno možemo zaključiti o čovjeku koji je bio bestie sa najvećim prvo duhanskim pa drug bossom Europe koji je direktno ili indirektno odgovoran za 50-ak naručenih ubojstva odnosno atentata, ako ne stotinjak, samo ako je sudeći po dostupnim info na engleskom Wikipedija članku o njemu (koji je već linkan)? Izbjegao je Milo suđeje u Italiji na temelju diplomatskog imuniteta, isplati se biti premjer Escobar. Desetljećima vlada, ne znam, to je valjda neki Putin/Vučić model demokracije.

Ovdje valja dodati još nešto ekstremno sumnjivo: u vrijeme našeg Facebook prijateljstva, često sam ga ispitivao o Vučiću, Mili Đukanoviću, poznatoj kokainskoj ruti, srpskim aferama o kojima je pisao i Index, ruskom pritisku na Srbiju i slično. 

U jednom trenutku tako pitam i direktno i detaljno o Mili. Odgovor: šutnja. Ono što danas sa naknadnom pameću mogu zaključiit jest da je cijeli ovaj tobožji razilazak sa Milom "for show" odnosno za narod, medije, a da je u stvari i dalje duboko upleten u cijelu operaciju. Ovo je naravno samo spekulacija, ali postoji jako puno indicija, osim moje anegdotalne, koje je čine plauzibilnijom, i broj tih indicija raste iz dana u dan.

5. I to sve, to je u biti početak. Onaj leitmotif mi je oduvijek bio najzanimljiviji. Kaže jedan moj pametni prijatelj, “kad ti netko ne zna objasniti čime se bavi u rečenici-dvije, znaš da je hohštapler“. Primjera radi, tako je meni Ratko na večeri rekao da je “stručnjak za krizni menadžment grupa i pojedinaca“. Konkretna dugačka sintagma nema puno smisla izvan nekog menadžerskog lingoa gdje pričaju o “helicopter view-u” i “rainmakerima” (i da pohvalim očito budućeg menadžment gurua Branimira Vidmarovića na kreativnosti, Orbital strike veiw-u), ali zanimljivo mi je bilo da je nikad više nigdje nije ponovio to kao karekterizaciju svojeg posla. Po jednima je dakle “lobist”, gdje su navodnici očito ključan dio formulacije, sam kaže da putuje 200 000 km godišnje, čas je u DC-u čas u Londonu, po drugima špijun, udbaš i kriminalac, na jednoj slici grli Putina (što je osporio čak u komentaru kad sam ga pitao, ali doslovno, postoji slika. Voli on te Donald Trump “vjeruješ li meni ili svojim očima” laži). S druge strane oni koji su kopali su našli da je na, malo je reći čudnoj funkciji neke Nigerijske energetske kompanije (?!?). Detaljne podatke o samoj kompaniji je notorno teško naći, ali ovakvi ljudi i vole tajnovitost, no po onome što vidimo radi se o dealovima od više stotina milijuna dolara.

No što se zapravo dogodilo u Kini nije mi rekao, osim što je maloprije lagao “da je došao tamo i vidio kako je te zamrzio komunistički sustav“,  danas uobičajen tune za sinofobe svih vrsta,  ali je, vjerojatno zbog alkoholne anterogradne amnezije, prikladno zaboravio da je u međuvremenu pjevao hvalospjeve Kini kod Bolkovića, zbog čega sam ga, da napravimo i krug, i dodao (a što je javno dostupno na Youtube-u, dok nije misteriozno nestalo. Čudni su putevi Ratkovi).

I, što na kraju radi Ratko Knežević? Meni je iskreno nasmiješnije kad ponovno gostuje kod Bolkovića (ali ovog puta drvlje i kamenje po NR Kini), pa dolje, ispod, kako to obično biva, piše dakle “Investitor“.  Brilijantno. 🙂

Toliko zasad o liku i djelu Ratka Kneževića, najmutnijeg našeg ali svjetskog “lobista”, menadžera, James Bonda, ali ponajviše jadnog hohštaplera koji ne zna, ali doslovno ne zna racionalno raspravljati, što je bio na kraju i povod za block koji je pak povod za ovaj tekst.

6. Sad malo o razlogu blocka, dakle (s njegove strane). Dark triad su moćni ljudi kad su inteligentni. Jadni Ratko je low IQ i ne može zadržati logičku nit u raspravi niti jedan komentar. Screenshotao sam posljednu raspravu kao primjer. Drugo, davao mi je mudro razne savjete, prehrambene, te pričao nebuloze o parazitima (?!?) i nekim suplementima kojih treba piti u nenromalnim količinama, dakle, priče koje su dostojnie 85 IQ deranged boomera, a na što sam sve zahvaljivao jer sam eto pristojan, a i makivajelist. Mislim, dovoljno je reći da je ludo dogmatični Trumpovac, ali ovo je već bilo na rubu smiješnog, a tada mi je bilo tužno. Najzad razumijem zašto cjeni Trumpa; bez svojeg privilegiranog starta ni on ni Trump ne bi mogli obavljati posao kognitivno zahtjevniji od upravljaca viličarem u skladištu, valjda bi i to zajebali, but I digress. U međuvemenu mi je prijatelj rekao da je to u stvari itekako zahtjevan posao, pa pričanje o helicopter view-u, okretanju glave 360 stupnjeva oko svoje ose (sic!) jer su mogućnosti svuda “a mogućnosti su sloboda, svaka vrsta slobode” i drugi genijalni statusi koje ću jednom ovdje uploadati, postaju bolji izvor legitimiteta, a i prihoda kada se samouvrjeno pitcha Nigerijskoj energetskoj kompaniji. Šteta što naš tragičan junak Ratko nije shvatio mogućnost da prestane pijan pisati statuse, možda bi onda shvatio i onu o Hegelovu o nužnosti kao slobodi, ili je pak to okretanje glave za 360 stupnjeva opis osobnog iskustva upravo pijanog pisanja statusa?  Ignoramus et ignorabimus.  Samo mu preporučamo da ne bude pijan u helikopteru.

7. Jedna zajednička i meni jako draga FB prijateljica linkala me i teggala u vijest o jedenju šišmiša u Kini (što su mogući prjenosnici Wuhanskog koronavirusa – kasnije se saznalo da je to u stvari jedna vrsta zmije). Nisam ulazio u autentičnost Daily Maila ali rekao sam, “valjda, štajaznam”. Ljudi imaju problema shvatiti da je Kina cijeli svijet u malom. Ali Ratkov prvi komentar je bio najgore rasističko smeće, da oni nisu civilizacija (jer eto 0.01% ruralne populacije jedne nama neobične životinje). Pa sam ja odgovorio sa 20 kineski superiornih kvaliteta ili postignuća , statistikom o superiornom IQ-u, te člankom o AI supremacyu gdje najveći stručnjak sa Harvarda piše za National Interest, inače njegov dragi right wing news outlet, na što je on rekao džabe ako jednu šišmiše, ali i spomenuo Mao-a iznebuha kao da je sve to eto nekako povezano. Jer u Ratkovom mozgu, je. Imao je i jedan agument po kojem je USA creidt card market veći od cijelog izvoza Kine, što mi je 3 sekunde guglanja pokazao da je priglup argument. Odgovorio sam pristojno se da ne mogu usporediti kruške i jabuke. Samo Wechat i Alipay daleko prestižu milijarde dolara američkog spomenutog tržišta, a što se čak spominje u članku, kojeg je evidentno bio prepijan da čita. I očtio prezauzet…Sramoćenjem. Uostalom Kina je sa par sto milijardi USD izvoza i dalje najjača izvozna sila svijeta odavno, i to je upravo uspoređivanje kruška i jabuka, koje je valjda naučio na London School of Economics. Rekao sam mu i da je FX reserve Kine 30 puta veći od onog čime se hvali, pa je zašutio, jer kažem, ne zna raspravljati niti dva ili tri komentara u nizu o istoj temi, i krenuo je tome kako sam narkoiziran (?!?) i na opioidima i halucinogenima (jer sam pričao jednom o opioid crisis koji je potpuno krivo shvatio, te sa još jednom njegovom prijateljicom o antidepresivima koja je klinički psiholog u Americi, a koju ovom prilikom pozdravljam, long story), što je ironično jer je očito debelo pod gasom pisao, a obzirom na imperijalni i suludo autoritativan stav te veze sa Milom, kokain kojeg je sad pun Zagreb a i cijeli slobodni Zapad mi je nekako tu upao u oko kao mogućnost.  Za one koji ne znaju, a to su uglavnom svi, kombinacija etalnola i kokaina u jetri sintetizira spoj kokaetilen koji je mnogo potentniji od samog kokaina. Ali možda je samo ekstremno neugodan i priprost pijanac, a i otrkio svoju pravu prirodu – in vino veritas.  Nakndano saznajme da navodno “puno gore i ružnije vrijeđa” sugovornike i da sa “svima tako raspravlja”,  ja ipak to nisam primjetio do sad, ali takav je glas na ulicama fejsbuka. Za kraj je ustvrdio da sam dogmatik po pitanju Kine (doslovno sam prije 3 h kritizirao nečije stavove u vezi umajivanja broja žrtava mmasakra na Tian’anmen-u, niti pušim pa makar jednu Partijsku laž, dok je njemu Trump sveto pismo). Ali eto, rekao je on to i ne ugušo se od ironije, ali najgore od svega, nema dovoljno ni razuma, ni samosvjesti ni, barem ne u tom trenutku, mentalne pribranosti (čuo sam i da odblokira ljude nakon blokiranja, što ojačava tezu o utjecaju raznih supstanci), da shvati kako suludo loše stvari priča, i kako je ultmativno u cijelom vrlo javnom raspravu napravio od sebe lakrdiju, sramotu i javno ruglo, do te mjere da su mi se ljudi u inbox počeli javljati sa posrpdnim komentarima o Njegovoj Visosti (uz obavezni caveat da ostanu anonimni, naravno). Da ne spomenem prečudne gramatičke i pravopisne, ma ne greške, nego not even greške, te suludi genocid nad jadnom interpunkciojom i slično (obavjestiti UN).

8. I onda mi je sinulo. Pa Trump! Naime, prije par dana je objavio, jasno sa Trumpovog instafeeda jer je to realno najbolji izvor (jednom mi je tako i Breitbart linkao indirektno. Neironično.), kako je deal ogromna pobjeda za Ameriku (radi se o Phase I Trade dealu USA i PRC). Onda su renomirani stručnjaci polja međunarodnih odnosa, geopolitike i ekonomije počeli pisati i ubojito argumentirati da je Kina realno jedini pobjednik u ove 2 godine, što ću i linkati malo niže. Arugumenti da je Trumpov hawkish pristup efetivno pomogao Kini. Da je deal predizborni stunt baš kao i Sulejmani, i smokescreen na impeachment. Dakle:  Foreign Affairs, Politico, sve vrhunske analize bar none.

9. Naivno sam to iz dana u dan linkao na njegov slavodobitni status o “Trump winning”, zajedno sa odabranim citatima. Nije ni “a” odgovorio, ali kipjelo je u njemu očito kao u ekspres loncu, kipjelo je još dvostruko gore jer nije mogao ni početi argumentirati jer nema mentalne kapacitete za to, i jer su mu baš kao i njegovom idolu Trumpu “facts the worst enemy“.  I sasvim očekivano, naletio je danas prikladno na Aurelijin (zajednička FB prijateljica) status u kojem me označila, šišimiš status dakle (sreća što ga nije izbrisala kako sam prvotno mislio, jer je stvarno pokazao tko je i što je i kakva je jadna sramota od nesigurnog narcisa. Srećom imam i sve screenshote, jer volim igrati šah 🙂 ), i iskalio je svoj rasizam odmah u prvom komentaru . Kinezi nisu civilizacija, maltene su divljaci, i onda sve ostalo sto sam već nabrojao u raspravi.

10. Ja sam i dalje pokušao biti pristojan, i rekao kako mi je žao a je ovakav pijan na fejsbuku javno ruglo (naravno to nisam rekao rekao, nego otprilike to ali na pristojan način ) , naročito jer mi je osobno vrlo drag bio uživo u Esplanadi onomad (što je polu-istina ali eto, barem to). On me nazvao onim što po njegovim riječima u njegovom kraju, Crnoj Gori, dakle očito velikoj civilizaciji, zovu “splačinom“, te rekao i dramatičnio brže bolje učinio, block. Taktičko povlačenje kukavica je najmanje što sam očekivao od, da prostite, splačine. Za kojeg naknadno saznajem duboke veze sa cijelim balkanskim krim miljeom, osobne procjene Alke Vujice da mu je financijska korist jedini motiv u životu i sliče nimalo iznenađujuće informacije o kojima više u ovom podužem ali nevjerojatno informativnom blog postu (naslov ovdje je moja intervencija. op. f. 🙂 ) :  

Ratko Knežević – Čovjek Splačina

Ja sam još odgovorio da je on hohštapler  (kome to još nije jasno, žao mi ga je) i da mi je drago da ga je po svoj prilici primio od visokorangiranog člana Partije u dupe, da prosite francuski, te dobio blacklist za Kinu, što je u biti doživotni, ali tad je već bio blokiran. No bez brige, vidjeti će on sve ovo, ako već nije.

Toliko o tužnom, suludo mutnom, demetnom i duboko narcisoidnom, sociopatskom i makijavelističkom , ali tragično low IQ (kao što mi je poznanica davno rekla za njega, svaka joj čast na intuiciji) slučaju “lobista”, globbetrotera, Hrvata (?), Katolika (?), Crnogorca, te sinofobnog rasita i neugodnog nakokainiziranog pijandure. Laka mu zemlja. Samo da još nadjem prikladnu sliku njega za stavit ovdje i voilà. (u međuvremenu obavljeno op. f.)

Cezar je jako sretan danas, jedva sam čekao da uništim ovog jadnog hohštaplera. Mislim da će potegnut još puno više alohola kad ga obavjeste o ovom statusu (originalno je ovo FB status). A tek kad krene o blog postu na službenoj web stranici, pa možda i FB stranica. Trebati će preći na jaču robu.

Pray for Ratko 🙂

Casear gaudet, danas je veliki dan. I prikladno je dragi Bog htio da bude Kineska nova godina, i to baš godina miša . Shvatite obje informacije u kontektu statusa kako hoćete .

SPQR

” I enjoy crushing bastards” – Julian Assange

EDIT:  Naknadno su izgleda i osvanule prve prijetnje:

Na što sam odgovorio javno i ponosno. 🙂

EDIT EDIT: Naknadno dodajem neke citate Denisa Kuljiša koji je napravio, kako mi je netko tko dobro razumije psihologiju rekao, “najbolji opis Ratka Kneževića kao osobe“.

S naslovne stranice Nacionalova mjesečnog priloga Nstyle, posvećenog praćenju životnog stila bezočnih skorosteka sa Zapadnog Balkana, u broju za ožujak, blista 18-karatni osmijeh Ratka Kneževića. Mladoliki princ lovaške kontraklase čije aristokratske pretenzije sežu do prekjučer, ima fabuloznu reputaciju stvorenu pod nimbusom nedavnog rata. U tom ratu su nastala i najveća bogatstva pa iznad sitnog pretvorbenog patricijata, stoji gornji dom ratnih profitera, sastavljen od perova koji su upravljali švercom cigareta, oružja i naftnih derivata. Šefovi su im u Haagu, ali njihov kapital slio se sad u najveće financijske tokove Zapada pa kotira na burzama.

Obzirom na samu količinu samog teksta, odlučujem objaviti to kao vezani ali posebi blog-post, u čast nedavno preminulom Denisu Kuljišu koji je po svoj prilici obavio bolji posao istraživanja lika i djela Ratka Kneževića od ikog drugog, živog ili mrtvog.  Što ne čudi.

Caesar Franciscus Augustus Tusculum, Pontifex Maximus et Imperator de Sacrum Imperium Croaticum, Filii Sol Invictus et Iuppiter Feretrius

 

Kanye & Peterson i zeitgeist suvremenog kapitalizma – Part 1#

društvo, filosofija, poduzetništvo, politika, ,

Ovdje ću analizirati jednu sad već malo stariju Kanyeovu pjesmu, ali u duhu trenutačnog globalnog duha vremena te u analogiji sa stavovima Jordana B. Petersona. Pjesma je “New slaves” – a suštinu iste je stvarno teško sažeti, pa ću tu stati sa opisivanjem. Koristiti ću dva Youtube linka, jedan live nastup, drugi studio version. Tekst pjesme je cijeli u ovom postu (seciran, ali vjerujem dovoljno pregledno).  Počnimo:

My momma was raised in the era when
Clean water was only served to the fairer skin
Doing clothes you would have thought I had help
But they wasn’t satisfied unless I picked the cotton myself

Referenca na (preminulu) majku, ropstvo, pamuk, boju kože – sve uobičajeno lijevom diskursu. U pozadini live nastupa se vrte reklame, konzumeristički ethos u nekoliko brzih frejmova, uskoro ćemo vidjeti zašto. Ništa novo, idemo dalje:

You see it’s broke nigga racism
That’s that “Don’t touch anything in the store”
And this rich nigga racism
That’s that “Come in, please buy more
What you want, a Bentley? Fur coat? A diamond chain?
All you blacks want all the same things”

Ok, dakle posotje dvije vrste rasizma. Ovdje već vidimo malo nijansiraniju sliku stvarnosti, onako kako bi iz neke nepristrane perspektive i trebalo biti. Ovdje je Kanye puno sličniji Petersonu nego bilo BLM pokretu, markistima, bilo cijelom desnom dijelu političkog spektra. Naprosto – zbori istinu, govori ono što osjeća da je preslika stvarnosti – Istina. A to je, morati ćemo prihvatiti, najviša vrijednost.

Used to only be niggas now everybody playing
Spending everything on Alexander Wang
New Slaves

Malo detaljnije:

  • Broke nigga racism – vjerojatno će ukrasti nešto.
  • Rich nigga  racism – dođi opet, kupi još!  Luksuzni auti, bling, $50,000 obleka – ma neka. “All you blacks want all the same things“.

“Use to only be niggers, now everybody playing” 

Ovo je isto vrlo slojevit stih. Naime,  jako je zanimljivo pratiti kako se jezik i nomenklatura mijenja kroz povijest, te kako istovremeno politička korektnost raste i dobija na značaju. Prije su bili crnčuge, pa su postali obojani, pa je prešlo na “crnac“, a danas je POC (“person of color“) najbolji politički korektni termin, općeprihvaćen od liberalne lijevice, i to za sve afro-amerikance  ali i za sve druge manjine.  Dakle: now everybody playing. Ne treba puno objašnjavati zašto je društveni fenomen Jordana Petersona (kao zakletog protivnika PC kulture) ovdje u neočekivanoj ali očitoj harmoniji sa Kanyeovim stihovima.

Ono što slijedi je dakle hook pjesme, onaj najbitniji dio koji bi trebao izraziti poantu pjesme, u ovom slučaju suštinu društvene situacije čovječanstva te Kanyeov osjećaj prema istoj:

“You see there’s leaders and there’s followers
But I’d rather be a dick than a swallower”

Ne znam što više dodati ovdje – Kanye West ovdje prihvaća društvenu hijerarhiju (naspurot markističkoj ideji “klasnog konflikta” te egalitarizma) – i jasno odabire svoje mjesto u njoj. Kao netko sa net worthom od 150 milijuna USD, donekle je razumljivo. Opet, ako sličnost sa Petersonovom slikom društvene stvarnosti nije očita, onda vam ne mogu više pomoći. Explanations come to an end somewhere (Ludwing Wittgenstein).

I throw these Maybach keys
I wear my heart on the sleeve
I know that we the new slaves
I see the blood on the leaves
I see the blood on the leaves
I see the blood on the leaves
I know that we the new slaves
I see the blood on the leaves
They throwing hate at me
Want me to stay at ease
Fuck you and your corporation
Y’all niggas can’t control me
I know that we the new slaves
I know that we the new slaves

Ok, ovdje smo došli do lijepog libertarijanskog i radikalno individualističkog dijela. Koliko god Kanye bio bogat u utjecajan, on je ništa naspram nekog milijardera, a još manje naspram korporacija koje imaju tržišnu kapitalizaciju oko 3000 puta veću od njegovog cijelog bogatstva.

Što to zapravo znači? Koji vrag je moć individue u društvu u kojem jedna koropracija vrijedi više nego  pet (5) BDP-a  Republike Hrvatske, i što on može pred takvim Golijaotm? Ovo je stara tema, koja je u zadnjih 10 godina opet, i to s pravom, dobila zamaha. Radi se o pro-tržištnom anti-korporatizmu, ili kako je izraženo u ovom izvrsnom članku “free market anticapitalism.” Ovo je zanimljiv twist u pro-kapitalističkom narativu, jer je s jedne strane potpuno u skladu s onim što ljevičari zahtjevaju (i jako ih zbunjuje, vjerujte mi na riječ 😀 ),  dok je i dalje individualistički i libertarijanski.  No što je to toliko loše sa velikim korporacijama?

 

 

“Small businesses are the backboone of the economy”   

U ovom dijelu ne namjeravam prepričavati gornji video – ali ga toplo preporučam bilo kojem još-uvijek skeptičnom čitatelju. Poanta je – prostor za djelovanje malim i srednjim poduzećima se s vremenom sve više skraćuje,  M&A je u boomu (što se događa i  u Kini), posljedično njihova moć lobiranja (ali i karteliziranja, monopoliziranja) raste, dok se u relativnom smislu moć našeg Kanyea i dalje smanjuje, koliko god nam je njegovo bogatstvo teško pojmiti.

U drugom dijelu ćemo vidjeti što je to toliko bitno u malim i srednjim poduzećima, na primjeru Njemačke, te nastaviti analizirati Kanyeove, Petersonove i ine stavove u duhu vremena u kojem nastaju.

Za kraj studijska verzija, puno bolje zvuči. 🙂

 

Stay tuned.

 

Tocno ovako djeluju nootropici

Par savjeta o nootropicima

lifestyle, poduzetništvo, produktivnost,
Što su nootropici?

Za početak, to jest za one koji još nisu upoznati s nootropicima tj. pametnim psihofarmaticima – to su supstance ili mješavine supstanci koje utječu na centralni živčani sustav na način da poboljšavaju kognitivne sposobnosti – pamćenje (u pravilu radna memorija ili kratkoročno pamćenje), brzinu reakcije, pozornost, pa sve do poboljšanja verbalnih sposobnosti i jezične fluidnosti, čak i kreativnosti. Vjerojatno nisam nabrojao sve, ali ovo su najznačajniji efekti nootropika za koje morate znati, pa ću tu stati. Najčešće se radi o slabo ili nikako reguliranim supstancama, koje imaju minimalne nuspojave , iako mnogi su otkrili i nootropski učinak mikrodoziranja ilegalnim supstancama (drogama) – ali o tome ću ipak malo kasnije.

Tko uzima nootropike?

Nootropici su postali vrlo popularnih zadnjih godina medu poduzetnicima, svekolikim kreativcima, te ljudima sa zahtjevnim poslovima na izvršnim pozicijama, dakle posvuda u poslovnom svijetu – od wanterpreneura do CEO-ova. Ovo je također povezano sa self-help industrijom, koja se s knjiga i audiobookova nekako premjestila na područje umjetnog self-helpa (kemijskim spojevima). Dakle, nootropike koristi svatko tko na želi dobiti dodatni boost kognitivnih sposobnosti i produktivnosti. A tko to ne želi?

Ovdje ipak moram naglasiti - nisam osobiti stručnjak za nootropike per se, jerbo je to tržište toliko ogromno i već dugo u boomu, stalno se pojavljuju novi proizvodi, temeljeni na različitim mješavinama prirodnih i sintetskih supstanci. To je onda često i vrlo zbunjujuće jer svaki proizvođač brendira svoje mješavine na svoj način. U to ubrojite i činjenicu da je američko tržište dodataka prehrani i nootropika vrlo slabo regulirano, i da često stvarni sadržaj proizvoda nema veze s onim što piše na bočici. I to ima savršenog smisla jer je placebo već ionako 20% efekta uzimanja tablete. Mala ekonomska digresija - samo da pazite od koga i kako kupujete, ako namjeravate.
Moje iskustvo

Što se tiče mog osobnog iskustva, najviše se svodi na nootropike biljnog podrijetla, a od sintetskih na klasu lijekova koji se zovu racetami, od kojih su kao nootropici najpoznatiji aniracetam i nešto stariji, piracetam. O tome konkretnije malo kasnije.

Ovdje bih prvo nabrojao par vrlo korisnih biljnih nootropika, koje je vrlo lako nabaviti u Hrvatskoj (ili čak posaditi, za botaničarske entuzijaste medu vama 🙂 ), a s kojima imam osobnih iskustva. Također ću posebno nabrojati druge biljne nootropike koji su puno rijeđi i koje je nažalost teže nabaviti (čisto jer se radi o manje poznatim biljkama iz dalekih dijelova svijeta, koje još nisu potpuno komercijalizirane iz raznih razloga). S njima imam ograničenog iskustva, ali ću zato baciti i par linkova na opise učinka. Ovdje preferiram englesku Wikipediju, jer je u pravilu prepuna kredibilnih referenci na znanstvena istraživanja, te opisa učinaka, pa tako možete dobiti kvalitetan dojam.

Biljni nootropici:
  • Kofein  – Ovdje smo vec svi strucnjaci, ali valja pojasniti ipak. Necu previse o samoj neurokemiji jer nije osobito bitno vezano uz ostale tipove nootropika, dakle samo link za posebno zainteresirane. Ukratko, potice budnost (smanjuje pospanost) te fizicku izdrzljivost. Takoder pozitivno utjece na vrijeme reakcije, koncentraciju i motornu kordinaciju. Opet, ne preporucam prevelike doze, jer takoder potice tjeskobu, nervozu, nesanicu a nootropski efekti ostaju vise manje bez velike razlike sa povecanjem doze: dakle normalne doze – ne vise od 300mg dnevno – popijete li 6 salica kave u danu vjerojatno necete postati ubermensch nego nervozni idiot koji puno brze radi puno vise gluposti. Po nekim izvorima izaziva blagu euforiju, ali ovdje jos ne postoji konsenzus.
  • Nikotin – Ovo je vrlo kontroverzno, jer pusenje je izuzetno stetno na mnoge nacine, rak pluca jedan od najgorih rakova koji postoje, i da ne nabrajam dalje. Zato tu preporucam drugaciji nacin konzumacije – osobno preferiram snus ali ni to nije posve sigurno. Postoje posebni proizvodi na noootropskim trzistima koji sadrze umjerene doze nikotina i najcesce se uzimaju oralno. Nikotin primarno djeluje na nikotinske acetilkolinske receptore, sto daje stimulativni ucinak – ali i na plehoru drugih neorutransmitera. Ovo uzrokuje budnost, opustajuci efekt, poboljsava kratkorocno pamcenje i vrijeme reakcije, i izaziva blagu euforiju. Ipak, kod ovisnika nootropski efekti znacajno su smanjeni i u principu pusaci odrzavaju neku normalnu neurokemiju kad puse, dok osjecaju “pad” odnosno ustezanje dok ne puse – sto ce reci –  nemaju gotovo nikakve koristi. Dakle, sto rijede to bolje, sto manje doze to bolje. Nikako ne preporucam fizicku ovisnost, jer to je uvijek vise stete nego koristi, a cigarete s pravom gotovo sve zemlje razvijenog Zapada strogo reguliraju. Nikotin i alkohol su jedne od rijetkih legalnih supstanci koje izazivaju fizicku ovisnost i sindrom ustezanja (kofein takoder ali vrlo blago zbog svog brzog metabolizma i slabljeg efekta). Takoder su neurokemijski komplementarni jer alkohol takoder djeluje na acetilkolin.
  • Alkohol   – Ovdje opet preporucam mirkodoziranje, jer se i ne radi o pravom nootropiku. Alkohol je izuzetno neurotoksican i opcenito nepozeljan za produktivnost u vecim kolicinama, ali i izuzetno pozitivan u malim dozama. Djeluje kao GABA agonist – dakle opusta, smanuje inhibicije, ali takoder i na acectilkolin – sto daje stimulatorni efekt. Ubrojite u to i posredne efekte na dopaminske mreze te po novijim istrazivanjima cak endorfine (prirodne opioide – basicaly spojevi slicni morfiju koje organizam priozivodi pri intenviznoj boli, ficikom naporu, orgazmu i jedenju ljute hrane, a izazivaju smanjenje percepcije boli te euforiju i osjecaj ugode).  Kao sto sam vec rekao, djelovanje alkohola na acetilkolin vrlo je slicno djelovanju nikotina (koji preko nikotinskih receptora takoder oslobada acetilkolin) – ova je neurokemijska veza uzrok potrebe da zapalimo cigaretu dok pijemo, ili popijemo dok zapalimo cigaretu. Jos jedan razlog zasto nikako ne preporucam vece doze alkohola. Manje doze nemaju izrazene nootropske efekte – osim opustanja i euforije – ali zato imaju vrlo pozitivne efekte na organizam (primarno kardiovaskularni sustav, pa tako i mozak). Dakle, vrlo rijetko i  vrlo malo, kao i kod nikotina.
  • Pasiflora – vrlo blagi inhibitor MAO enzima koji inace razgraduje serotonin, dopamin i norepinefrin (noradernalin). Ono sto inhibira MAO enzim, dakle, povecava koncentraciju monoaminskih neurtransmitera i hormona, sto je uzrok pozitivnih efekata, sto je objasnjeno ovdje na primjeru harmalina koji je samo jedan od spojeva iz pasiflore. Ima antidepresifni efekt, ali takoder i mnoge vec opisane nootropske efekte – jedini je “problem” sto se takoder i blago uspavljuje zbog utjecaja na melatonin. Na linku mozete vidjeti i spominjanje antikancerogenih svojstava kod harmalina, te pojacavanje efekata halucinogenih droga (jer one djeluju uglavnom na odredeni serotoninski receptor). Pasiflora je u stvari cvijet kod nas poznatiji kao “Isusova kruna” (i jos 15 drugih narodnih naziva) i vrlo lako ga mozete posaditi. Takoder je vrlo lako kupiti ekstrakte u ljekarnama, sto toplo preporucam. Ovdje slobodno uzmite vecu dozu jer se radi o vrlo blagom biljnom nootropiku. Imam iskustva sa dosta velikim dozama, sve vrlo pozitivna. 
  • Gospina trava (SSRI – inhibitor ponovne pohrane serotonina) – u principu blagi antidepresiv i anksiolitik, ali ubrojiti cu ga u nootropike jer utjecaj na serotonin ima neke korisne efekte na produktivnost (povecava asertivnost, poboljsava raspolozenje itd.). Istrazivanje na skampovima i drugim srodnim zivotinjama pokazala su da kada se skampu da serotonin, to utjece na njegovo ponasanje(drugi pasus) i konsekvetno na njegov drustveni status. 😀  Klinicki psiholog i drustveni komentator Jordan Peterson ima hipotezu da upravo ovaj utjecaj serotonina objasnjava zasto svi moderni antidepresivi (SSRI) imaju antidepresivne ali i anksiolitske efekte i statisticki znacajno pobosljavaju funkcioniranje individua sa tim problemima. Valja spomenuti i da je kokain takoder inhibitor ponovne pohrane serotonina (ali i dopamina, i noraderenalina), ali puno intenzivniji i posljedicno ekstremno neurotoksican. Raste vise manje psovuda po RH, ali uzmite u obzir da kao kod mnogih drugih SSRI-a, efekti trebaju i par tjedana da se osjete. Ovo je vrlo kompleksna tema i jos nije posve objasnjena znanstveno, pa cu to ostaviti za zainteresirane, u komentarima.
  • Matičnjak (GABA agonist) – vrlo blago djeluje na GABA, dakle ni slicno alkoholu, i u principu ima samo opustajuci efekt, ali takoder raste posvuda i vrlo cesto se uzgaja. Maticnjak sadrzi i hrpetinu drugih spojeva korisnih za organizam.
  • L-theanin (spoj iz čaja, uz kofein) – Za ovo vecina ljudi uopce ne zna. L-theanin nije i nema veze sa “teinom”. Tein naime, ne postoji. Tein je ime koje je pocetkom 20.st. dano kofeinu iz caja, dok nije otkriveno da se u stvari kemisjki radi o istoj supstanci – ista stvar sa tobozjim “guaraninom” – ali mediji jos dalje zive pocetkom 20. stoljeca sto se  tice znanja o kemiji (a bome i neorokemiji, uhvatim se za pistolj kada god mi netko spomene “hormonime srece” 😀 ). L-theanin ima dosta slozen neurokemijski ucinak i zbog utjecaja na AMPA receptore slican je vec spomenutom aniracetamu i piracetamu, o kojima cu kasnije kada se dotaknem sintetskih nootrpika. Efekti su izuzetno korisni, kao sto vidite odmah u drugom pasusu iz gornjeg linka – smanuje stres, pobosljava kognitivne sposobnosti – i po mnogim istrazivanjima (ovo je vec dugo poznato) djeluje sinergijski sa kofeinom, sto je izvrsna vijest za sve cajoljupce. Opcenito uvijek prije preporucam caj nego kavu, upravo zbog manje doze kofeina, prisustva L-theanina, i vise antioksidansa. 
  • Bacopa Monnieri (aka Brahmi) – ovo nisam probao pa ne mogu previse o tome, ali cini se obecavajuce ako je sudeci po ovim podacima. Nazalost, jos nije dovoljno istrazeno. Poticanje cirkulacije krvi u mozgu u svakom slucaju mnogi korisnici opisiju kao izrazito nootropski, te se ova biljka vec tisucljecima koristi kao lijek. 
  • Ginko – Apsolutno izbjegavati. Ovo je vrlo lako nabaviti, i vjerojatno ste svi vec vise-manje upoznati o cemu se radi. Ja sam u Kini neko vrijeme pio, dok nisam porictao ovo. Dakle, ne samo da ne postoje nikakvi znanstveni dokazi da djeluje, nego cak ima potencijalno vrlo nepozeljne nuspojave. Dakle, klonite se. And spread the word. Kineska medicina ponekad bude u pravu, ali cesto tesko fejla, kao i svaka alternativna medicina. Did you know how they call alternative medicine that works? – Medicine.
  • Marihuana – potpuno razumijem da je vrlo cudno da je marihuana na popisu. Opcenito halucinogeni utjecaj THC-a ima pozitivne efekte na kreativnost, ali takoder i brojne negativne efekte. Drugi kanabonoidi (postoji ih jako puno – mislim oko 40 u samoj biljci – ali samo nekoliko ih ima znacajne psihoaktivne efekte) su u pravilu sedativi, ali djeluju i na motivaciju, apetiti i raspolozenje. Djelovanje kanabinoida na motivaciju poznato je odavno i upravo to mi je najzanimljivije ovdje. Konzumiranje precesto potpuno unistava motivaciju, ali vrlo rijetko te mikrodozirano konzumiranje kod nekih ljudi izuzetno pomaze u podizanju motivacije, kreativnosti, pa tako i produktivnosti. Naravno, ja nemam pojma o ovome.
  • Crni papar – Ovo sam tek nedavno procitao na Wikipediji – u vecim dozama utjece na endokrine kanabinoide (da, postoje kanabinoidi koje vas mozak proizvodi sam u kljucni su u regulaciji motivacije!) – konkretno spoj Guineesine. Zgodna cinjenica svakako – sto se tice samog nootropskog efekta – ovdje opet moram skociti sam sebi u usta. Efekt je uglavnom ne bas tipicno nootropski, koliko pozitivno utjece na motivaciju. Da stvar bude bolja, takoder djeluje i kao MAO inhibitor, sto je gore vec pobjasnjeno na primjeru pasiflore, kao potencijalno nootropski.

To je to sto se tice prirodnih nootropika u mojem skromnom znanju. U slijedecem popisu cu biti vrlo kratak jer naprosto nemam toliko iskustva, jer se najcesce radi o reguliranim spojevima. Srecom po mene, u Kini su racetami poptuno deregulirani, u SAD-u zacudo strogo regulirani (FDA ne dopusta koristi kao lijek, niti kao supiment), dok ste vi u Europi isto u kurcu jer su regulirani na nacin da je potreban recept za lijek. Osim u UK. Jebite mater drzavi na sljedecem fejsbuk statusu molim.

Sinteticki nootropici:
  • Aniracetam – Pobosljava kratkorocno pamcenje, pozornost, jezicne sposobnosti, kreativnost – po nekima potentniji od piracetama, ali u mojem iskustvu piracetam je bolji. Obicno ionako koristim oba, svakodnevno. Naprosto nezaobilazno. Ovdje vise o samim efektima. Iako se inace koristi za ljecenje neurodegenerativnih bolesti, tek nedavno je pokazan znacajan utjecaj i kod zdravih pojedinaca, pa su tako racetami usli u tu cijelu nootropsku pricu. Dnevne doze od oko 1500mg su sasvim uobicajene i bezpopasne, ali vrlo efektivne.
  • Piracetam – Gotovo ista stvar kao aniracetam, ali dnevne doze oko 4g su pravilo. Oba spoja preporucam naruciti in bulk preko neta, ali ovo je u stvari nelegalno u RH, tako da ne znam sto da vam kazem. Snadi se druze. Inace je dirt cheap. Takoder valja naglasiti da oba racetama imaju neuroporektivna svojstva.
  • Velafaxine (SNRI) – O SSRI sam vec dovoljno pricao, s tim da Velafaxin takoder djeluje na norepinefrin pri vecim dozama pa je (SNRI), sto je izuzetno korisno. Ovdje se naravno radi o puno jacim efektima od biljnih SSRI-a (npr. Gospine trave) i meni osobno je izuzetno korisno – ali u pravilu ne preporucam igranje sa sintetickim antidepresivima kod zdravih individua. 

To je u principu to – za sada. Sada sam vec umoran, a taman mi je ponestalo kofeina. Ovaj tekst je napisan pomocu 4000mg piracetama, i 10 razlicitih biljnih nootropika.

Ispricavam se na izostanku dijakritika u vecem dijelu teksta, ali nemam puno izbora trenutacno. Uredim naknadno.
Obavezni selfie sa zelenim cajem, ravno iz internet kafica.

Umor.